Liburnija
Ovo područje smješteno između Ćićarije i Kvarnera na zapadu je omeđeno izduženim masivom Učke, a na jugu Plominskim zaljevom, dok se sjeverno produžuje Opatijskim krasom prema Kastvu nad Rijekom. Iako je to područje već više od stoljeća i pol gravitacijski usmjereno ka Rijeci, nemoguće ga je odvojiti od ostatka tzv. «prave» Istre, ako ne zbog drugoga, onda zbog iznimne uloge koju je ono imalo kao žarište iz kojega se tijekom XIX. stoljeća hrvatska preporodna misao širila Istrom. Povrh toga, sa središnjom Istrom i Labinštinom Liburnija čini kompaktno područje prvog naseljavanja Slavena u Istru tijekom VII.-VIII. stoljeća, a naseljavanje Hrvata nastavilo se i kasnije, kako svjedoči bizantski car Konstantin Porfirogenet.
Prvenstveno zbog uglavnom nepovoljne korografije obale te zbog drugih razloga povijesne naravi, u Liburniji je hrvatsko-talijanski jezični i kulturni kontakt bio znatno slabiji (izraženiji tek u gradovima Opatijske rivijere), pa je i akulturacija liburnijskih Hrvata bila znatno manja no u većini Istre. Stoga su govori liburnijskog tipa najbolje očuvan arhaični hrvatski jezični sloj u Istri. Mjesni govori su čakavski, većinom ekavsko-ikavski, odnosno ekavski na Kastavštini.
