Jugozapadna Istra
Jugozapadna Istra obuhvaća područje južno od kraške zaravni nad donjim tokom rijeke Mirne (Kaštelir, Vižinada) i Raškog zaljeva, koje se od zapadne istarske obale nizom blago valovitih zaravni (pulski, rovinjski i porečki kras) proteže do utvrđenih brežuljaka središnje Istre. To je područje od srednjeg vijeka do kraja XVIII. stoljeća bilo u sastavu Mletačke Republike (Mletačka Istra), za čije je vlasti intenzivno naseljavano bjeguncima pred Turcima i doseljenicima iz Dalmacije i njezinog zaleđa te iz Mletačke Albanije.
Romansko stanovništvo povuklo se u gradove na obali ili u njezinom neposrednom zaleđu, dijelom očuvavši (do danas) predmletačke – istriotske - idiome (npr. Vodnjan, Bale), ali većinom preuzevši mletački, koji je nakon pada Presvijetle bio izložen snažnom utjecaju njegove tršćanske inačice. Intenzivna kolonizacija imala je za posljedicu proces koji je vremenom doveo do oblikovanja dvaju različitih kulturnih krugova – hrvatskog (ruralnog) i talijanskog (urbanog) – i uspostave ravnoteže između njih u smislu akulturacije, zbog čega dominantna talijanska kultura nikad nije uspjela asimilirati hrvatsku.
Uz već navedene istriotske i istromletačke, mjesni su govori ovog područja štokavski odnosno štokavsko-čakavski, s osobitošću crnogorskog etno-lingvističkog otoka u Peroju.
