Istromletački
Romanizacija Istre, čije je žarište bila Akvileja, djelovala je na preromanski (venetski, keltsko-ilirski ili preindoeuropski) supstrat, a iz tog “regionalnog” latinskog razvili su se istarski romanski pučki govori: istriotski na jugu Istre (Šišan, Fažana, Galižana, Vodnjan, Bale, Rovinj) i govori furlanskog tipa na sjeveru (Trst, Milje), no ovi potonji možda i nisu autohtoni, već uvezeni iz Furlanije. Neki su talijanski jezikoslovci iznijeli pretpostavku i o autohtoniji mletačkih govora u Istri, no većina jezikoslovaca tu pretpostavku odbacuje kao neznanstvenu, jer je jasno dokazano da su njihove značajke venecijanskog odnosno venetskog tipa. Oni drže da se s vremenom, kako su doticaji s Venecijom postajali češći i prisniji, i utjecaj venecijanskog / venetskog dijalekta sve više osjećao i u istarskim gradovima, gdje su se građani nastojali i jezikom približiti Veneciji.
Tako je tamo gdje su jači bili doticaji između dviju jadranskih obala i veća izloženost utjecajima Presvijetle kraljice mora veći bio i prodor venecijanskog / venetskog u prvotne istarske romanske govore, a iz njihova uzajamnog prožimanja nastali su govori koje danas nazivamo istrovenetskima ili istromletačkima.
Jezična venetizacija Istre odvijala se kroz tri faze. Prva obuhvaća razdoblje od X. do XV. stoljeća, tijekom kojih Venecija na razne načine, milom ili silom, vezuje za sebe istarske obalne gradove. Priobalna Istra postaje politički mletačka, a mletački službeni jezik odnosno jezik uprave. Logična je pretpostavka da je benecijanski / venetski do XV. stoljeća bio ograničen na točno određene društvene situacije i komunikacijske funkcije. Drugo razdoblje venetizacije traje od XV. do prve polovice XIX. stoljeća i u tom se razdoblju venecijanski / venetski učvrstio kao istarski koine, te je u Istri zamijenio govore furlanskog tipa. Tako je tršćanski venetski dokraja zamijenio tergestinski, furlanskog tipa, vjerojatno negdje početkom XIX. stoljeća, što je važna činjenica za treće razdoblje jezične venetizacije Istre. To je razdoblje slabljenja te političkog i gospodarskog poraza Mletaka. U Istri se među romanskim stanovništvom proširio tršćanski jezični model bez većih poteškoća, jer je Trst kao slobodna luka gospodarski zamijenio Veneciju. Tako je tršćanski u XIX. stoljeću postao okosnica istromletačkog koinea u Istri.
Treće razdoblje jezične venetizacije Istre je stoga obilježeno doticajem tršćanskog i postojećih istromletačkih te hrvatskih i slovenskih govora u Istri. Taj je novi dinamizam tršćanskog popraćen gospodarskom ekspanzijom, koja je otvorila veliki protok roba, ljudi i informacija u Istri, služeći se u velikom obimu dijalektalnom komunikacijom. U zapadnoj Istri je tako obnovljen dobar dio negdašnjeg romanskog jezičnog kontinuuma, a broj govornika postupno se povećavao uslijed dvojezičnosti hrvatskih i slovenskih izvornih govornika, koji su u svojim govorima prihvatili velik broj mletačkih posuđenica. Danas istromletački u Istri govori 25.000-30.000 izvornih govornika, a po nekim procjenama još barem toliko stanovnika Istre (uglavnom starije dobi) koristi ga pored svog materinjeg jezika.
