Buzeština i Ćićarija
Ovo područje je spoj dviju heterogenih zemljopisnih cjelina: plodne doline kroz koju protječe rijeka Mirna i kojom dominira utvrđeni Buzet, a na čijem je južnom rubu lanac utvrđenih brežuljaka (Hum, Roč, Sovinjak i Vrh), te masiva Ćićarije kao njezinim sjevernim rubom, koji se proteže u smjeru zapad-istok do prijevoja Poklon podno Učke. Područje je od srednjeg vijeka pripadalo prvo akvilejskim patrijarsima, a potom Mletačkoj Republici.
Hrvati su počeli naseljavati buzetsku kotlinu, okolne visove i Ćićariju, koju su istovremeno naseljavali i Slovenci, već u IX. stoljeću i miješali se sa starosjedilačkim romanskim žiteljima. No, doseljavanje je postalo intenzivno krajem XV. i početkom XVI. stoljeća, nakon turskih pustošenja, kad su mletačke vlasti započele organizirano naseljavanje Hrvata i žitelja romanskog podrijetla, Ćića, po kojima je masiv Ćićarije dobio i ime.
Za razliku od brojnog hrvatskog življa, te malobrojne istrorumunjske jezgre i njihovi potomci nisu oblikovali definiranu etnografsku cjelinu i danas su se održali još samo u Žejanama. Zbog takvih povijesnih okolnosti i jezična je slika ovog područja vrlo šarolika: u buzetskoj kotlini mjesni su govori čakavsko-kajkavski - buzetskog tipa, dok su na Ćićariji prisutni čakavski, čakavsko kajkavski i štokavsko-čakavski odnosno štokavski mjesni govori te istroromunjski – ćićki – mjesni govor Žejana.
