Dobrodošli na stranice Istarskog rječnika!
Dragi naši Istrijani i svi ljudi dobre volje.
Osmislili smo ovu stranicu u cilju prikupljanja što više istarskih riječi, svih govornih područja drage nam Istre.
Molimo vas da se uključite i date svoj i prilog svog kraja rječniku, koji kanimo svi zajedno ostaviti budućim naraštajima, da se ne zaboravi.
O rječniku
Ova početna rječnička baza (11.855 pojmova na hrvatskom standardu) prezentira najvećim dijelom dijalektalnu građu prikupljenu u jugozapadnoj Istri (Proština), na Ćićariji i Labinštini, te u manjoj mjeri u Liburniji i na Pazinštini (35.323 dijalektalnih riječi i izraza). Za njezinu izradu korištena je kako raspoloživa dosad objavljena građa, tako i građa prikupljena u razdoblju 2001-2003 tijekom terenskog istraživanja koje je obuhvatilo 121 punkt i 1023 informatora na području Istarske županije.
Elmo Cvek
Život posvećen našem kraju, našim ljudima i našem govoru
IN MEMORIAM
Elmo Cvek nosio je naš kraj u srcu, a naš govor u svome glasu.
Kroz svaki razgovor, svaku priču, šalu i recital čuvao je neprocjenjivo — duh Istre.
Ova stranica postoji kako bi sačuvala uspomenu na njegov rad, njegov život i ljubav koju je posvetio kulturi koja ga je oblikovala.
Čuvar našega govora
Za njega naš dijalekt nikada nije bio „samo način govora“.
Bio je uspomena, identitet, dom.
Vjerovao je da svaka riječ nosi generacije povijesti — glasove roditelja, djedova i baka, susjeda, ribara, težaka, radnika i prijatelja koji su gradili život ovoga kraja mnogo prije nas.
Dok se svijet oko njega ubrzano mijenjao, ostao je duboko predan očuvanju jezika, izraza, izreka i priča koje su našu zajednicu činile posebnom.
Bilo da je razgovarao sa starim prijateljima za stolom, prenosio priče mlađim naraštajima, zapisivao i prikupljao lokalne izraze ili jednostavno nije dopuštao da pojedine riječi padnu u zaborav — održavao je naš govor živim u svakodnevnom životu.
Zahvaljujući njemu, mnoge će od tih riječi nastaviti živjeti.
Ljubav prema zavičaju
Elmo Cvek volio je ovaj kraj ne samo zbog njegove ljepote, nego prije svega zbog ljudi.
Razumio je ritmove, običaje, humor, teškoće i vrijednosti pravih Istrijana. Cijenio je jednostavne stvari: obiteljska okupljanja, razgovore koji traju do kasno u noć, naše ulice, lokalne običaje i dubok osjećaj pripadnosti koji se ne može pronaći nigdje drugdje.
Vjerovao je da se kultura ne čuva samo u muzejima. Ona živi kroz ljude koji je nastavljaju živjeti, govoriti i prenositi dalje.
To je uvjerenje obilježilo velik dio njegova života.
Podsjećao nas je da su naši korijeni važni, da lokalna kultura zaslužuje ponos i da je očuvanje identiteta čin ljubavi.
Njegov rad nije bio glasan.
Bio je postojan, iskren i duboko ljudski.
Poruka budućim naraštajima
Ako ova stranica dopre do mlađih generacija, neka ih podsjeti na nešto važno:
Nikada se nemojte sramiti svoga podrijetla.
Nemojte zaboraviti riječi svojih djedova i baka i ne dopustite da nestanu priče koje su oblikovale vašu obitelj i zajednicu.
Jezik nosi sjećanja, tradicija nosi identitet, a kultura opstaje samo onda kada je netko odluči sačuvati. On je tu odluku donosio tijekom cijeloga života.
Sada je na nama da to nastavimo.
Hvala
Hvala ti, tata.
Što si čuvao ono što je bilo važno, učio nas ponosu prema vlastitim korijenima i što si nam pokazao da kultura živi kroz obične ljude.
Iza sebe ostavio si nešto veće od uspomena — živu povezanost s našim domom.
Tvoj glas ostaje dio ovoga kraja i s nama.
I ostat će zauvijek.